Sally i Steve Clark izgledali su kao tipičan bračni par koji pokušava osnovati obitelj u engleskom predgrađu. Njihovo prvo dijete, Christopher, imalo je samo dva mjeseca kad je pronađeno mrtvo u svojoj kolijevci. Mrtvozornik je smrt proglasio prirodnom, a Sally je ubrzo ponovno zatrudnjela. Nakon što je i mali Harry (star tek osam tjedana) pronađen mrtav, Sally su uhitili i optužili za ubojstvo oba sina.
Dokazi tužiteljstva su bili relativno klimavi. Rekli su kako su oba djeteta inače bila zdrava, i u oba slučaja majka je bila ta koja ih je pronašla mrtve. Kod oba dječaka pronađeni su znakovi ozljeda; no, obrana je tvrdila da su obje smrti imale prirodni uzrok, da su ozljede nastale prilikom pokušaja oživljavanja, i da se obje smrti mogu svrstati pod sindrom iznenadne dječje smrti, poznat pod engleskom kraticom SIDS.
SIDS je dijagnoza kod koje se dolazi tek nakon isključivanja svih poznatih uzroka smrti. Primjenjuje se samo kod smrti djeteta u prvoj godini života koje su iznenadne i neočekivane, i koje ostaju nerazjašnjene nakon mrtvozorničke istrage koja uključuje autopsiju, pregled prostorija u kojoj je dijete živjelo i umrlo, te pregleda povijesti bolesti djeteta i njegove obitelji. SIDS se javlja relativno rijetko, ali je svejedno jedan od najčešćih uzroka smrti kod djece od drugog do dvanaestog mjeseca života.
Tužiteljstvo je dopuštalo da su dokazi za svako pojedinačno ubojstvo možda nedovoljni, no činjenica da su oba djeteta umrla na sličan način ukazuje na kriminalnu namjeru. Najkontroverzniji dio suđenja je bilo svjedočenje Sir Roya Meadowa, profesora pedijatrije na Sveučilištu u Leedsu koji je trebao pojasniti kolika je vjerojatnost da je doista došlo do dva slučaja SIDS-a u istoj obitelji.
Statistički dokazi
Ovaj članak je dio serije članaka o varljivoj statistici. Pročitajte još:
Profesor Meadow je na sud donio izvješće multidisciplinarnog istraživačkog tima nazvano "Istraživanje o iznenadnoj smrti kod djece", za koje je tada pisao predgovor. Prema izvješću, ukupna učestalost SIDS-a u Britaniji je bila oko 1 u 1300 rođenja. Profesor je objasnio kako neki čimbenici rizika za SIDS u obitelji (konkretno: visoka starost majke, da li se u kućanstvu puši i nezaposlenost članova kućanstva) nisu bili prisutni u obitelji Clark. Ako se te tri činjenice uzmu u obzir, učestalost jednog slučaja SIDS-a u takvoj obitelji postaje 1 u 8543. Tužitelj ga je pitao da li se onda na temelju izvješća može izračunati rizik da dvoje djece umre od SIDS-a u istoj obitelji. Njegov je odgovor bio:
Da, morate pomnožiti 1/8543 s 1/8543, što daje otprilike vjerojatnost od 1 u 73 milijuna... U Engleskoj, Walesu i Škotskoj rađa se oko 700.000 djece godišnje, tako da bi se takav slučaj mogao očekivati tek jednom u sto godina.
Na temelju tog i drugih vještačenja, porota je Sally Clark proglasila krivom za dvostruko ubojstvo i ona je osuđena na doživotnu kaznu zatvora. No, u isto vrijeme pojavile su se sumnje u ispravnost zaključaka prof. Meadowa i tužiteljstva.
Što vi mislite? Označite korak ili korake u zaključivanju za koje mislite da ne slijede iz činjenica koje sam dosad iznio:
Vjerojatnost jedne smrti od SIDS-a u obitelji Clark je oko 1:8500.
Vjerojatnost dvaju smrti od SIDS-a u obitelji Clark je oko 1:73 milijuna.
Vjerojatnost da su ta djeca stvarno umrla od SIDS-a je oko 1:73 milijuna.
Sva tri koraka u proračunu su kriva. Kraljevsko statističko društvo javno je izrazilo zabrinutost oko krivog korištenja statistike na suđenju (PDF). Profesor matematike Ray Hill objavio je članak u kojem puno temeljitije pristupa statističkoj analizi dostupnih podataka o SIDS-u i čedomorstvima i izvođenju konkretnih zaključaka iz tih podataka. Pogledajmo malo bolje njihovo objašnjenje:
Prvi korak je kriv
Prema spomenutoj studiji, jedno od 1300 živorođene djece umre od SIDS-a. Međutim, ako gledamo samo određene podskupe ukupne populacije, učestalost SIDS-a može varirati: primjerice, u pušačkim obiteljima učestalost SIDS-a je veća nego u nepušačkim. Karakteristike koje vode do povećanja učestalosti bolesti se onda mogu smatrati faktorima rizika, i razumno ih je uključiti u izračun vjerojatnosti, kao što je profesor Meadow napravio.
No, on je naveo samo tri faktora rizika, i to baš one koji su podupirali tezu tužilaštva. Što je s drugima? Primjerice, SIDS je 50% češći kod muške djece, faktor kojeg je prof. Meadow odlučio ignorirati. Prosječna obitelj ima podjednak broj muške i ženske djece, pa je očito da je obitelj s dvoje muške djece u većoj opasnosti od SIDS-a nego što bi se moglo zaključiti ako ne znamo spol djece. Uključivanje jednih poznatih čimbenika a ignoriranje drugih dovodi do iskrivljenja rezultata.
Drugi korak je kriv
Ni drugi korak sigurno nije opravdan. Vjerojatnosti se mogu ovako množiti samo ako je drugi slučaj SIDS-a u istoj obitelji statistički neovisan o prvom slučaju SIDS-a. Ali zašto bi bili neovisni? Iako se ne zna što sve može uzrokovati SIDS, lako je moguće da postoje neke genetske predispozicije i faktori u okolišu koje utječu na vjerojatnost SIDS-a. Budući da su oba djeteta imali iste roditelje i isti okoliš, povećana je vjerojatnost da su ti loši faktori utjecali na oba slučaja. Hill tvrdi kako statistike za Englesku sugeriraju kako nakon prvog slučaja SIDS-a u obitelji drugi postaje pet do deset puta vjerojatniji.
Treći korak je kriv
I zaključak u trećem koraku, kojeg su mnogi mediji prenijeli kako je vjerojatnost da Sally Clark nevina "1 u 73 milijuna", je potpuno kriv. Čak i da je "1 u 73 milijuna" ispravna brojka, ne treba je tumačiti kao vjerojatnost nevinosti. To bi bila vjerojatnost da će u nekoj, slučajno odabranoj obitelji dvoje djece umrijeti od SIDS-a, a ne vjerojatnost da će u obitelji u kojoj je dvoje djece ovako umrlo, uzrok smrti biti SIDS.
Dakle, već znamo kakav je ishod i tražimo koji od mogućih uzroka je onaj pravi. Pojednostavljeno rečeno, trebamo usporediti vjerojatnosti dvaju mogućih objašnjenja: vjerojatnost da je majka ubojica i vjerojatnost da su te dvije smrti bile nenamjerne. Iako je dvostruki SIDS u nasumično odabranoj obitelji vrlo rijedak, dvostruko čedomorstvo od strane majke je još rjeđe, pa je a priori vjerojatnost da je Clark nevina prilično visoka. Štoviše, isti čimbenici za koje je tužitelj tvrdio kako smanjuju vjerojatnost da se dogodio SIDS, u isto vrijeme statistički smanjuju i vjerojatnost da su roditelji ubojice. Konkretno, Hill zaključuje da dvostruki SIDS-a barem 4.5 puta vjerojatniji od dvostrukog ubojstva od strane majke.
Epilog
Nakon tri godine odsluženja kazne, Sally Clark puštena je na slobodu nakon žalbenog postupka. Pozornost koju je izazvalo suđenje i žalbe u konačnici je dovelo do revizije sličnih slučajeva, pogotovo onih u kojem je profesor Meadow vještačio. Više roditelja je oslobođeno iz zatvora i vratilo se svojim obiteljima. Iz naše perspektive teško je reći jesu li ti ljudi bili stvarno nevini, ali sad znamo kako su dokazi protiv njih bili temeljeni na lošem razumijevanju statistike.
Sve to nije pomoglo tad već psihički potpuno slomljenoj Sally Clark. Nedugo nakon oslobođenja pronađena je mrtva u svojoj kući; uzrok smrti bio je otrovanje alkoholom.
