Zamislite da radite kao kontrolor u tvornici igračih karata, koja proizvodi špilove s crvenim i s plavim poleđinama. Sjedite kraj trake po kojoj prolaze karte, nekima vidite samo prednju stranu, a nekima samo poleđinu. Danas vam je zadatak samo da provjerite da karte ispred vas zadovoljavaju jedno jednostavno pravilo:
Džokeri mogu biti samo u plavom špilu.
Ispred sebe imate četiri karte, i svakoj karti vidite samo jednu stranu. Jedna je džoker, druga ima crvenu poleđinu, treća je sedmica, a čevrta ima plavu poleđinu. Koje od te četiri karte treba okrenuti da bi provjerili da ne krše pravilo?
Kliknite na karte koje je potrebno okrenuti da bi bili sigurni da sve zadovoljavaju pravilo:
Bravo! Treba provjeriti da je poleđina džokera plave boje, i da karta sa crvenom poleđinom nije džoker.
Niste pogodili. Ali, prije nego što otkrijemo pravo rješenje, probajmo jedan malo drugačiji problem.
Godine i alkohol
Zamislimo sada jedan sasvim drugačiji špil karata. S jedne strane je slika neke osobe, a druga strana prikazuje što ta osoba pije. Pravilo koje treba biti zadovoljeno je ovo:
Maloljetnici smiju piti samo bezalkoholna pića.
Ponovo vidite četiri karte. Dvije su okrenute na stranu koja prikazuju maloljetnu djevojku i odraslog čovjeka, tako ne znamo što te osobe piju. Druge dvije predstavljaju osobe nepoznate dobi koje piju mlijeko odnosno (alkoholno) pivo.
Kliknite na karte za koje mislite da se trebaju okrenuti kako bi provjerili da sve maloljetne osobe piju samo bezalkoholna pića:
Točno. Treba provjeriti da li piće maloljetnice sadrži alkohol, i je li osoba koja pije pivo maloljetna.
Krivo! Pogledajmo karte jednu po jednu:
Za maloljetnicu trebamo provjeriti da li pije alkoholno piće. Okrećemo kartu.
Pivo je alkoholno piće i trebamo provjeriti da li ga pije maloljetna osoba.
Muškarca ne treba provjeravati, on može piti što želi.
Mlijeko je bezalkoholno piće i nije važno koliko godina ima onaj koji ga pije.
Dakle, moramo okrenuti prvu i drugu kartu. Okretanje drugih dvaju karata nam ne pomaže.
Pogledajmo sad koje karte je trebalo okrenuti u prvom zadatku:
Trebamo okrenuti džokera da provjerimo da mu je poleđina plave boje.
Kartu crvene poleđine također moramo okrenuti! Ako je s druge strane džoker, pravilo bi bilo prekršeno.
Pravilo ne spominje poleđine sedmice, pa ovu kartu ne treba okretati.
Špil sa plavom poleđinom može, ali ni ne mora biti džoker, pa ni ovu kartu nema potrebe okretati.
Dakle, moramo okrenuti samo prvu i drugu kartu. Isto kao i u problemu s pićima. Štoviše, ova dva problema su logički ekvivalentna: maloljetnik igra ulogu džokera, a alkohol je na mjestu crvene poleđine karte.
Što ovi testovi znače?
Prvi problem je varijacija na Wasonov test odabira. Ovaj klasičan psihološki test demonstrira kako ljudi imaju sklonost da za svoje pretpostavke traže potvrdu, a ne opovrgavanje. Ljudi okreću kartu s plavom poleđinom jer razmišljaju o džokeru iz plavog špila koji potvrđuje pravilo, a ne o džokeru iz crvenog špila koji krši pravilo.
Međutim, pokazalo se kako ljudi imaju puno manje problema s drugim pitanjem, iako je logička struktura oba problema jednaka. Zašto je onda problem s maloljetnicima i alkoholom ljudima lakše riješiti?
Najprihvaćenija teorija koja objašnjava ovaj fenomen kaže kako naš mozak ima posebne "module" za društveno osjetljive situacije. Maloljetnik koji pije alkohol vara, a u našem mozgu postoji ugrađen alarm koji nas upozorava na varalice. Odjednom nam je karta s pivom postala zanimljiva jer smo u modu otkrivanja tko krši pravilo, a ne u modu u kojem tražimo potvrdu da maloljetnici piju mlijeko i sokiće. Ako problem nije formuliran na način da "pali" naše module za detekciju varalica, ideje koje nam padaju na pamet o tome koju kartu treba okrenuti su opet orijentirane na potvrđivanje a ne opovrgavanje.
Većina nas podrazumijeva kako je logičko razmišljanje kod ljudi apstraktno, pravilno i manje-više pouzdano. Međutim, pokazalo se da se svi oslanjamo na neke podsvjesne mentalne mehanizme i intuicije da nam sugeriraju rješenje problema. Te intuicije nas u nekim situacijama mogu bez napora dovesti do točnog rješenja, dok u drugim situacijama samo smetaju. Problem je što krive intuicije nama ostavljaju jednako dobar osjećaj kao i ispravne intuicije: kad smo u krivu osjećamo se isto kao i kad smo u pravu.