Pokušajte odgovoriti na deset jednostavnih pitanja, ali ne tako da ponudite točan odgovor, nego da napišete raspon za kojeg ste 90% sigurni da obuhvaća točan odgovor. Evo primjera:
Pretpostavimo da mislite da je točan odgovor negdje oko 150. Ako niste sigurni, nema veze. Trebate samo napisati raspon unutar kojeg mislite da se nalazi točan broj. Samouvjerena osoba bi odgovorila npr. "140 — 170". S druge strane, ako niste jako sigurni, bilo bi bolje da odgovorite npr. "100 — 200". Odgovoriti sa "0 — 999999" bi bilo pretjerivanje, jer trebate ciljati na 10-postotni rizik da niste odgovorili točno. (Inače, točan broj je 193.)
Ovo nisu trik-pitanja. Nema potrebe da tražite odgovor po Internetu ili da pitate druge ljude — za pitanja kod kojih ste manje sigurni samo stavite veći raspon. Ako na neko pitanje uopće nemate ideje koji bi bio točan odgovor, pokušajte logički odrediti raspon unutar kojeg ste 90% sigurni. U kućice upišite cijele brojeve od-do, u navedenim jedinicama:
I što sad?
Ovaj test vam je trebao ukazati da ste previše samouvjereni. Naime, kad se analizira kako ljudi odgovaraju na ovakva pitanja, ispada da su broj krivih odgovora puno veći nego da su realno procjenjivali koliku marginu sigurnosti trebaju uzeti. Vaš pojedinačni rezultat na testu može je rezultat slučaja, ali kad gledamo ukupne podatke puno ljudi, pretjerano samopouzdanje ne može se otpisati kao slučajnost.
Evo kako su prošli prvih 210 rješavača koji su ispravno popunili sva polja na testu. Svaki stupac na grafu pokazuje koliko je ljudi dobilo odgovarajući broj bodova na testu — od nula (nijedan raspon nije uključivao točan rezultat) do deset (svi napisani rasponi sadržavaju točan rezultat). Da je svaki dani interval stvarno sadržavao točan rezultat u 90 posto slučajeva, dobili bi plave stupce. Stvarni podaci, označeni crvenom bojom, govore sasvim drugu priču:
I druge studije pokazuju kako smo kao vrsta skloni precjenjivanju svojih sposobnosti. Evo nekih primjera:
- U klasičnim studijama ove vrste, ispitanici su procjenjivali stvari poput statistike proizvodnje jaja ili broj liječnika koji radi u gradu. Iako su rasponi bili namješteni da pogriješe samo u 2% slučajeva, stvarna učestalost greške bila je 46%.
- U testu pravopisa, one riječi za koje su ispitanici tvrdili kako su 100% sigurni da su ih dobro napisali, bilo je 20% pogrešno napisanih riječi.
- Medicinari koji su dijagnosticirali upalu pluća bili su u prosjeku 88% sigurni da su u pravu. U stvari, tek 20% pacijenata je stvarno imalo upalu pluća.
- 70 do 90% vozača sebe smatra natprosječno dobrim vozačima.
Alpert, Marc; Howard Raiffa: A progress report on the training of probability assessors. U zborniku "Judgment under uncertainty: Heuristics and biases".
Iain A. McCormick, Frank H. Walkey, Dianne E. Green: Comparative perceptions of driver ability — A confirmation and expansion. Accident Analysis & Prevention
Adams, P. A., & Adams, J. K. Confidence in the recognition and reproduction of words difficult to spell. The American Journal of Psychology
Karen M. O'Keefe, Barbara M. Wildemuth, Charles P. Friedman: Medical students' confidence judgments using a factual database and personal memory: A comparison. Journal of the American Society for Information Science
Zašto pretjerujemo sa samopouzdanjem? Da li nam to pomaže u životu? Takvo nerealno procjenjivanje vlastitih mogućnosti može nas lako uvaliti u probleme: prihvaćamo zadatke koje nećemo uspjeti završiti, upuštamo se u veće rizike nego što smo spremni prihvatiti, očekujemo da će se naš trud isplatiti više nego što je realno. Smatra se da bi bez te naše nerazumne tendencije bilo puno manje sudskih parnica, štrajkova, financijskih krahova, pa čak i ratova — ako su obje sukobljene strane u stanju realno procijeniti svoje mogućnosti, dogovor bi bio puno praktičnija opcija od borbe.
Buehler, R., Griffin, D., & Ross, M.: Exploring the "planning fallacy": Why people underestimate their task completion times. Journal of Personality and Social Psychology PDF
I još jedan pokazatelj kako je naš vlastiti um varljiv: u studijama se navodi kako su ispitanici bili pretjerano samopouzdani čak i nakon što su upozoreni na ovaj efekt. To me podsjeća na Hofstadterov zakon:
Sve uvijek traje dulje nego što si očekivao, čak i kad uzmeš u obzir Hofstadterov zakon.
