Feynman o ulozi znanstvene kulture u društvu

Vjerujem da moramo napasti ove stvari u koje ne vjerujemo. Ne napasti tako da ljudima siječemo glave, nego u smislu rasprave. Vjerujem da bi trebali tražiti od ljudi da pokušaju u svojoj glavi stvoriti konzistentnu sliku vlastitog svijeta, tako da si ne dozvole luksuz podijeljenog uma na četiri ili dva dijela, pa da im jedna strana vjeruje jedno a druga nešto drugo i da nikad ne usporede ta dva pogleda na svijet. Zato što smo naučili da kad pokušamo spojiti različite poglede koje imamo u našoj glavi, ostvarujemo napredak u razumijevanju i cijenjenju toga gdje smo i što smo. I vjerujem kako je znanost ostala irelevantna jer čekamo da nas drugi nešto pitaju ili da nas pozovu da održimo predavanje o Einsteinovoj teoriji ljudima koji ne razumiju ni Newtonovu mehaniku, a nikad nas ne pozivaju da kritiziramo liječenje molitvom ili astrologiju — ili kakav je suvremeni znanstveni pogled na astrologiju.

Mislim da bi uglavnom trebali pisati članke. Što bi se onda dogodilo? Osoba koja vjeruje u astrologiju bi morala naučiti malo astronomije. Osoba koja vjeruje u ozdravljenje molitvom morat će naučiti malo medicine, zbog argumenata koje obje strane navode, kao i nešto biologije. Drugim riječima, postat će nužno da se znanost smatra relevantnom. Negdje sam pročitao kako je znanost u redu sve dok ne napada religiju, i to mi je pomoglo da shvatim problem. Dokle god ne napada religiju, na nju ne treba obraćati pažnju i nitko ne mora ništa naučiti. Tada se ona može odsjeći od suvremenog društva —sva, osim svojih primjena— i tako ostati u izolaciji. I onda se moramo strašno mučiti da objasnimo stvari ljudima koji nemaju nikakvog razloga da požele nešto naučiti. Ali, ako žele obraniti svoje stajalište, morat će naučiti nešto malo o vašem. Stoga vam kažem, možda netočno i možda pogrešno, kako smo prepristojni.

Richard Feynman: Što jest i što bi trebala biti uloga znanstvene kulture u suvremenom društvu, 1964.

blog comments powered by Disqus