Photo by Neil Fantom

22.05.2018.

Dramatični instinkti

Smatrajte ovaj tekst pozivom na čitanje knjige "Factfulness" nedavno i prerano preminulog švedskog liječnika, statističara, poznavatelja svijeta i popularizatora činjeničnog pristupa poznavanju svijeta Hansa Roslinga. U svojoj knjizi Rosling priča o dramatičnim instinktima, porivima da stanje svijeta doživljavamo gorim nego što stvarno jest.

Koliko ste vi upućeni u stvarno stanje svijeta? Ako dosad niste, preporučujem da na prvo riješite brzi test općeg znanja iz demografije kojeg je smislio baš Hans Rosling. Bit ćete gotovi za par minuta. Pa se vratite.

Jeste? Pogledajmo onda što piše u Factfulnessu. Glavnina knjige je podijeljena u deset poglavlja, svaki od njih govori o po jednom instinktu kojeg svi mi prirodno imamo. Ti instinkti zajedno nam daju ono što Rosling zove "pretjerano dramatičan svjetonazor". U nastavku ćete naći njihov kratak pregled. Svaki instinkt je predstavljen jednom ilustracije iz knjige koju trebate kliknuti da otkrijete kako nas to naši instinkti varaju.

Instinkt jaza

Stalno nam svijet prezentiraju kroz kontrast dvije stvari koje su drastično različite. Primjer je jaz između bogatih i siromašnih ljudi na svijetu. Ta riječ "jaz" priziva dvije odvojene kategorije ljude, bogate i siromašne, obično predstavljeni tako da se ekstremno razlikuju jedni od drugih. Takva slika nema preklapanja ni sive zone.

No stvarnost je bitno drugačija. Umjesto jaza vidimo hrpu ljudi u sredini. Iako postoje velike razlike između najsiromašnijih i najbogatijih, obje grupe su u manjini. Velika većina današnjeg stanovništva je negdje između, bogatija od najsiromašnijih i siromašnija od najbogatijih.

Razdioba osobnih dnevnih prihoda u međunarodnim dolarima u cijenama iz 2011. po stanovniku i po dijelovima svijeta. Izvor: Gapminder.com

Rosling nas poziva da potražimo gdje je većina, umjesto da se koncentriramo samo na uspoređivanje ekstremnih vrijednosti. Svaki dio slike treba uvažiti, razmjerno s tim koliko je zastupljena. Skloni smo percipirati jaz jer volimo konflikt, volimo tražiti nejednakosti i nepravde, ali promatranjem samo dijelova slike dobit ćemo krivi dojam o životima većine ljudi.

Filter negativnosti

Na televiziji opet ratovi, sukobi, podjele, nesreće. Budale se množe, podlaci vladaju, okoliš se nepovratno uništava, a razlike povećavaju. U trenutku dok ovo pišem glavne vijesti na naslovnicama portala piše: srušio se avion, pucnjava u školi, političari pod sumnjom za korupciju, čovjek poginuo na cesti, majka izbola kćer, još jedan sudar, uhićen pedofil.

To su doslovno sve top vijesti ovaj tren, i čini se da takvim lošim vijestima nema kraja: ponavljaju se iz dana u dan, iz godine u godinu.

Praćenjem vijesti primjećujemo samo strelice prema dolje. Ignoriramo puno veće strelice koje nas vode gore. Očekujte da ćete čuti samo loše vijesti, jer dobra vijest nije baš neka vijest. Postepeno poboljšanje nije vijest.

Mediji nam ne prikazuju sve informacije, samo one koje će nam privući pažnju. A loše vijesti nam privlače pažnju — i to sve više što su gore. Nitko vas neće bombardirati informacijom koliko je aviona sletjelo bez problema, ili koliko je škola proguralo još jedan dan bez pucnjave. Nitko ne piše vijesti o poštenim političarima, o nježnim majkama i djedama. To nije materijal za naslovnicu.

Neki ljudi misle kako ne smijemo misliti da se stanje popravilo zato što je svijet još pun problema. No moguće je da situacija u isto vrijeme bude i ukupno gledajući loša i bolja nego što je prije bila. Razlikujte apsolutnu razinu stanja od promjene na bolje.

Podrazumijevamo nastavljanje trenda

Mali Matej Gašpar je postao slavan samom činjenicom što se rodio 11. srpnja 1987. rodilištu u Petrovoj ulici u Zagrebu. Ujedinjeni Narodi su ga proglasili pet milijarditim stanovnikom svijeta. Šest milijarditi stanovnik je bio Adnan Mević iz Sarajeva, rođen 1999. Sedam milijardi smo dostigli 2011. Brzo popunjavamo ovaj jedan planet.

Nije za očekivati da će se ljudi prestati razmnožavati preko noći. Više ljudi znači više mama i još više beba. Možda će i Matej uskoro imati svoju djecu. A očito je da ovaj planet ne može unedogled primati novu milijardu ljudi svako dvanaest godina.

Kad primijetimo povijesni trend, automatski počinjemo ekstrapolirati podatke u budućnost. Povlačimo crtu koja odgovara točkama u prošlosti — no sama činjenica da se crta može povući ne znači i da je to razumno očekivati da će nove točke padati na tu crtu. Konkretno, nije za očekivati da će se ovakav rast stanovništva nastaviti.

To nije puka želja, nego je opažen fenomen. Pogledajte kako izgleda prirodni prirast čovječanstva u zadnjih pedeset godina:

Izvor: Wikipedija i U.S. Census Bureau

Još od šezdesetih godina, nakon privremenog pada uzrokovanog Velikom Gladi, prirast globalnog stanovništva kontinuirano opada, i sad se već približio brojci od 1%. Dokle god je prirast pozitivan populacija će i dalje rasti, ali sve sporije. Ujedinjeni Narodi očekuju da će ukupna brojka dosegnuti svoj vrhunac na negdje oko 11 milijardi.

Strah

Prije sedamdeset godina počeo se masovno koristiti insekticid DDT. Nakon uspjeha u iskorijevanju malarije u Europi i Sjevernoj Americi počeo se koristiti svugdje po svijetu, i u zdravstvene i u poljoprivredne svrhe. No, uskoro su se pojavili dokazi da DDT šteti i životinjama iznad kukaca na hranidbenom lancu, uključujući i ljude. Iz reakcije na nedovoljnu regulaciju rodio se globalni pokret zaštite okoliša. DDT je na koncu zabranjen u većini država.

Epizode s DDT-om nas je ostavila s općim strahom od zagađenosti okoliša kemikalijama — kemofobijom. Istina, DDT je štetan, ali Rosling kaže kako nije uspio pronaći ijedan slučaj da je DDT ikad ikoga izravno usmrtio. I američki Centar za kontrolu bolesti i Svjetska zdravstvena organizacija, nakon svih znanstvenih istraživanja, klasificiraju DDT kao "blago škodljivu" tvar za ljude, tvrdeći kako od njega ima više zdravstvenih koristi nego štete. DDT se mora koristiti s velikom pažnjom, ali on je jedan od najbržih i najjeftinijih načina da se spase ljudski životi. Malarija još uvijek uzima otprilike po jedan mali život svake dvije minute (izvor: WHO).

No, oko DDT-a se stvorio toliki strah da većina zapadnjaka nije spremna uopće raspravljati o eventualnom korištenju DDT-a. To znači da i neke humanitarne organizacije moraju odustati od najefikasnijih rješenja za spašavanje života, kako bi se uklopili u očekivanja svojih sponzora.

Kako bi kontrolirati instinkt strašenja, izračunajte rizik. Kolika je vjerojatnost da će se nešto loše dogoditi? Usporedite koji su očekivani ishodi ako poduzmete različite mjere. Tek kad stavite konkretna očekivanja u odnos možete shvatiti koja mjera je u konačnici bolja.

Veličina

2016. godine umrlo je 4,2 milijuna beba.

Možete li zamisliti toliki broj mrtve djece koje nikad nije doživjelo svoj prvi rođendan? Možete li zamisliti tugu koju su te smrti prouzročile njihovim najbližima? Pogotovo ako znate da su gotovo svi umrli od lako izlječivih bolesti. Kako bi itko mogao misliti da je ovaj broj išta drugo nego prestrašno prevelik?

Kad vidite fotku mladog slona, učinit će vam se ogroman sve dok kraj njega ne stane njegov tata. Brojevi sami po sebi nisu ni veliki ni mali — svoju pravu veličinu stječu samo ako ih usporedimo s drugim brojevima.

Hans Rosling kaže kako je njemu broj od 4,2 milijuna mrtvih beba "predivno malen". Jer je godinu prije taj broj bio 4,4 milijuna, a u 1950. je bio 14,4 milijuna. Iako ukupan broj novorođenčadi raste, među njima nikad nije bilo manje preuranjenih smrti nego što je danas.

Kad gledamo jedan broj ili jednu činjenicu u izolaciji, može nam se učiniti značajnom. Zato ih uvijek moraš uspoređivati s drugim brojevima da bi otkrio njihov pravi smisao. I kad uspoređuješ, traži vrijednosti koje imaju najviše smisla. Umjesto ukupnog broja smrti trebalo bi uspoređivati stope smrtnosti.

Generaliziranje

Rosling priča kako je vodio grupu švedskih studenata u posjet modernoj indijskoj bolnici. Jedna od studentica je jako kasnila. Pojavila se tek kad su svi drugi već bili u liftu. "Požuri", viknula joj je kolegica i postavila nogu u zatvarajuća vrata lifta kako bi ga zadržala na katu.

No nije svako okruglasto voće jabuka, a ni taj lift nije bio isti kao oni na koje se navikla u Švedskoj. Vrata su stisnula nogu nesretne studentice i lift je krenuo dok je stopalo još uvijek virilo vani. Jedva su je spasili. Šveđani su se toliko navikli na sigurnost svoje zemlje da je vanjski svijet postao za njih preopasan.

Svi mi nesvjesno radimo takve pretpostavke. Bez njih ne bi mogli navigirati kroz svijet. Predmete i događaje svrstavamo u određene kategorije i onda zaključujemo na temelju tih kategorija. No naše kategorije nisu korisne u svim slučajevima.

Nekad grupiramo stvari koje se međusobno razlikuju u važnim detaljima. Umjesto da zaključuješ o velikim grupama, podijeli ih u manje, smislenije grupe i prouči je li se po nečem bitnom razlikuju.

Sudbina

Ugrubo govoreći, u liberalnoj Švedskoj svi su za pravo na pobačaj, dok je u konzervativnoj katoličkoj Poljskoj većina protiv pobačaja. Iako su ih na karti dijeli samo Baltičko more, kulturološke razlike su velike. Neki narodi su jednostavno drugačiji, takva je njihova kultura.

No, u doba kad je Hans Rosling bio student, u Švedskoj je pobačaj bio zabranjen. Studenti su potajice skupljali novac za pomoć djevojkama koji su za pobačaj morali ići u — Poljsku. Nakon pet godina situacija se okrenula: Poljska je zabranila pobačaje a Švedska ih je dozvolila. Kultura se promijenila.

Ponekad, nešto što izgleda kao nepomičan kamen je u stvari teško pokretna kornjača. Polagana promjena je svejedno promjena. Neki trendovi su toliko spori da o njima nećete čitati u vijestima, ali ono što ste naučili u školi možda više nije tako.

Jer neka znanja zastarijevaju. Ne podrazumijevaj da ono što je vrijedilo pošlo stoljeće, prošlo desetljeće ili čak prošle godine još uvijek vrijedi. Siromašne zemlje polako postaju bogate. Djeca odrasla u siromašnim obiteljima s puno djece zasnivaju male obitelji, završavaju faks, imaju YouTube kanal.

Gledanje iz jedne perspektive

Ako imaš vrijedno znanje, ako si postao stručan u nekom polju, htjet ćeš to znanje upotrijebiti za veće dobro. Tražit ćeš probleme gdje bi tvoj pristup mogao dati neke rezultate: statističari gledaju kako bi mogli obraditi brojeve, aktivisti za obnovljive izvore energije razmišljaju gdje postaviti solarne ćelije, liječnici žele bolnice s novom opremom, obrazovni stručnjaci žele nove metode u nastavi.

No, gledanje iz samo jedne perspektive ograničava tvoje razmišljanje. Rosling piše kako je nekad najbolja medicinska intervencija unaprjeđenje cestovnog prometa, jer su bolnice od male koristi ako je ljudima teško do njih stići. Nekad ćete najviše poboljšati obrazovanje dovođenjem električne energije u udaljena sela, jer siromašna djeca imaju vremena za učenje tek kad padne mrak.

Ako si jako dobar s jednom alatkom, htjet ćeš ga koristiti i na mjestima gdje bi neki drugi alat bio bolji. Ako imaš čekić, sve će ti početi ličiti na čavao. Pronađi ljude s uvijačima, ključevima i pilama: otvori svoj um idejama iz drugih polja. Probaj rješavati probleme tako da uzmeš kutiju s alatom, a ne samo čekić.

Testiraj svoje ideje. Nemoj im se samo diviti, nego nađi ljude koji se s tobom ne slažu da pronađu slabe točke u tvom argumentu. Nađi ljude koji imaju drugačije viđenje istog problema da promotre tvoju ideju iz svoje perspektive.

Okrivljavanje

Hans Rosling je jednom držao predavanje u kojem je spomenuo kako velike farmaceutske kompanije jako malo ulažu u nove lijekove za malariju ili bolest spavanja, jer te bolesti muče samo siromašne. Oni koji bi imali koristi od tog istraživanja nemaju novaca da ga financiraju.

Student iz prvog reda je rekao: "Trebalo bi ih šakom u glavu."

"Ja ću ovu jesen biti u velikoj farmaceutskoj firmi", odgovorio je Rosling, "mogu pokušati nokautirati predsjednika uprave. Hoće li onda sve biti u redu?"

"Ne", odgovorio je drugi student, "trebalo bi prebiti cijelu upravu."

"Mogu pokušati, ali sumnjam da ću uspjeti dohvatiti više od trojice ili četvorice prije nego što me savladaju. Hoće li to biti dovoljno da uprava promjeni svoju politiku financiranja istraživanja?"

"Ne", javio se treći student, "problem je u vlasnicima. Ako uprava ne radi ono što vlasnici žele, vlasnici će jednostavno smijeniti upravu i vratiti politiku upravljanja firmom na staro."

"Točno", rekao je Rosling, "dioničari su ti koji žele da firma posluje pozitivno i da investira samo u lijekove koji će joj donijeti neku dobit. Nije problem u upravi ili zaposlenicima, nego u dioničarima. A većinski vlasnici u farmaceutskim firmama su mirovinski fondovi. Znači, krivi su milijuni ljudi koji žele stabilne prinose na novac kojeg štede za stare dane."

"Tako da", zaključuje Rosling, "ako ste ikad dobili sto kuna od bake i djede, potrošite ih na lijekove za siromašne. Ili, ako ste te pare već potrošili na sebe, možete onda samog sebe zveknuti šakom u glavu."

Odupirite se instinktu da tražite osobu koju ćete kriviti za loš ishod. Umjesto toga, tražite uzroke. Potrudite se da shvatite sustav koji je stvorio neželjenu situaciju, pokušajte razumjeti zašto su neke stvari ispale kako jesu. Umjesto da od ljudi stvarate zlikovce i junake, očekujte kako je sustav uzrok dobrog i lošeg što se događa.

Osjećaj hitnosti

"Hans, moramo izazvati strah!" rekao mu je Al Gore prije početka TED-ove konferencije 2009. godine. Tražio je da mu Gapminder pomogne prikazati najgore moguće ishode povećanja emisije stakleničkih plinova. Iako je Al Gore je bio jedan od Roslingovih junaka u popularizaciji znanosti o klimatskim promjenama, svejedno je odbio suradnju. Zašto?

Rosling piše: "Ne volim strah. Strah i užurbanost dovode do glupih odluka, a klimatske promjene su prevažni da bi donijeli krive odluke. Ne volim ni pretjerivanja. Pretjerivanje potkopava uvjerljivost dobro utemeljenih podataka. Inzistirao sam da se uz prikazivanje najgorih prognoza prikažu i najpovoljnije i srednje prognoze. No Al Gore je ustrajavao da se prikazuju samo najstrašnija predviđanja."

Često će te strah tjerati da hitno nešto poduzmeš. Odupri se tom porivu. Udahni. Izdahni. Iako će ti se u tom trenu činiti drugačije, rijetko kad je nešto toliko hitno da zahtjeva ishitrene poteze. Ne vjeruj zlogukim prorocima. Ne srljaj u ništa drastično, jer je velika šansa da ćeš pogriješiti. Inzistiraj na podacima iz kojih ćeš moći provjeriti koji je najpametniji potez.

Pročitajte knjigu

Ideja ovog članka nije da vam pokvari užitak čitanja Factfulness. Knjiga je toliko krcata anegdotama i idejama da sam ovdje otkrio tek mali dio, a i taj dio tek u najkraćim crtama, da u vama potakne znatiželju. Opisi instinkta i povezani zaključci dani su toliko da se shvati poanta, a da vas ne zaguši s previše informacija. Stoga vas pozivam da je pročitate.

Hans Rosling je prošao, vidio i proživio puno više nego većina ljudi. Svoj radni vijek proveo je u najneugodnijim mjestima gdje živi najveća svjetska sirotinja, ali i u sobama za sastanke gdje se nalaze najutjecajniji ljudi na svijetu. To ga stavlja u vrlo dobar položaj da nas nešto nauči o tome kakav je svijet. On to radi kroz vrlo životopisne, zabavne i stvarne priče, tako da čitanje ove knjige nije samo intelektualna investicija nego i čisti užitak.

Nažalost, trenutno je dostupna samo na engleskom, njemačkom, švedskom i nizozemskom. Ako vam je to problem, predlažem mnoga Roslingova izlaganja na konferenciji TED. Svi osim jednog imaju hrvatske titlove, a onaj koji nema hrvatske ima bosanske, a mislim da svi imaju i srpske. A ako vam engleski jezik nije problem, samo više volite gledati video umjesto čitanja knjiga, predlažem njegov jednosatni dokumentarac Ne paničarite — Činjenice o populaciji.

Kliknite na sliku za nastavak

blog comments powered by Disqus