Černobil

Prošli tjedan je završila fascinantna miniserija u produkciji HBO-a, Černobil. Možda ste čuli za nju. (Nadam se da ste je već i gledali; ako niste, očekujte omanje spoilere u ovom tekstu!) Na IMDb-u se popela na prvo mjesto na popisu najbolje ocijenjenih serija svih vremena. Serija prikazuje katastrofu koja je u periodu od 1987. do danas ubila stotine milijuna ljudi, najviše putem raka.

Naravno, kad kažem "katastrofa" pričam o cigaretama koje gotovo svi likovi u seriji konzumiraju u ogromnim količinama. WHO procjenjuje kako više od sedam milijuna ljudi godišnje umire od posljedica korištenja duhana, i pušači i oni koji su nehotice izloženi njihovom dimu.

No, nije pušenje jedina zdravstvena opasnost prikazana u seriji. Od černobilske nesreće milijuni Europljana su nastradali i od druge opasnosti koja je upečatljivo prikazana u seriji — alkohola.

Da, cigarete i alkohol su, uz političare, vjerojatno najstrašnije stvari koje ste mogli vidjeti u seriji. Iako su ovi zdravstveni hazardi prisutni u svako drugoj sceni, mislim kako scene upaljenih cigareta i čašica votke nisu zamišljene da uzrokuju noćne more onako kako će to napraviti puckanje Geigerovih brojača i dahtanje u gas-maske. Nisu svi uzroci raka jednako "seksi".

Nemojte me krivo shvatiti. Ne pokušavam umanjiti žrtve Černobila. Nesreća u toj nuklearnoj elektrani je jedna od najužasnijih industrijskih nesreća u ljudskoj povijesti uopće, strahovit spomenik ljudskoj nesposobnosti i oholosti. Službeni izvještaji međunarodnih tijela govore o desecima ljudi koji su umrli od direktnih posljedica eksplozije i zračenja, i tisućama ljudi koji će s vremenom oboljeti i preuranjeno umrijeti od zagađenja okoliša radioaktivnim česticama. Svaka ta smrt, svaka bolest i patnja, je tragedija za sebe.

Smrt u perspektivi

No pomaže ako je stavimo u perspektivu. Černobilska katastrofa je daleko, daleko najsmrtonosnija nesreća u povijesti nuklearnih elektrana. Druga najveća nesreća ikad se dogodila kad je elektranu Fukušima Daiči 2011. pogodio potres i cunami. Od nje je od posljedica istjecanja radijacije dosad poginula samo jedna osoba. Nuklearna energija je, u stvari, najsigurniji način koji smo dosad koristili za masovnu proizvodnju energije:

Ukupan broj smrti po teravat-satu proizvedene energije (izvor)

Naravno, nuklearne elektrane ubijaju ljude samo kad nešto pođe po krivu. Elektrane na fosilna goriva su dizajnirane da ubijaju milijune i kad rade savršeno po planu. Zagađeni vanjski zrak ubija oko tri milijuna ljudi godišnje, najvećim dijelom baš zbog tih elektrana. Možemo slobodno reći da nam se, gledajući po zdravstvenim posljedicama, bar jedan novi Černobil događa svaki mjesec. I to na identičan način, šireći kancerogene nevidljive čestice kroz zrak. No novine ne pišu o tome, niti HBO snima serije o tim smrtima.

Uništenje kontinenta

Istina, ima nuklearna tehnologija i drugih problema. Jedan od najvećih je mogućnost dugoročnog zagađenja velikih površina Zemlje. Nesreća u elektrani na ugljen nema takav potencijal.

Serija daje odličan primjer. U drugoj epizodi (vidi PDF, str. 54-57), spominje se krajnja opasnost do koje je čovječanstvo navodno došlo. Rastapanjem jezgre stvorila se svojevrsna radioaktivna lava. Kad ona prodre u rezervoare s vodom ispod reaktora, rečeno je u seriji, izazvat će termalnu eksploziju od otprilike 2 do 4 megatona TNT-a. Eksplozija će potpuno uništiti sve u polumjeru od 30 km, izbaciti radioaktivni materijal iz svih jezgri elektrane do udaljenosti od oko 200 km, i vjerojatno biti fatalna za cijelu populaciju Kijeva i dio Minska. Litva, Letonija, Poljska, Čehoslovačka, Mađarska, Rumunjska i većina Istočne Njemačke će iskusiti gotovo trajan poremećaj u opskrbi hrane i vode, nagli porast pojave raka i deformacija novorođenčadi. Bjelorusija i Ukrajina će biti sasvim nenastanjivi na najmanje 100 godina... i sve to će se dogoditi u par dana od nesreće.

Megatoni? Samo za usporedbu, najmoćnije konvencionalno oružje ikad dizajnirano je ruski "Tata svih bombi". Imao je moć od 44 tone (ne milijuna tona) TNT-a i domet eksplozije od 300 metara. Stvarna eksplozija u Černobilu, uzrokovana odbjeglom nuklearnom reakcijom, imala je moć od 10 tona TNT-a. Likovi u seriji opisuju parnu eksploziju koja nastaje kad voda naglo proključa, što u ograničenom prostoru može rezultirati eksplozijom, izbacivanjem dijelova jezgre, a i oštećenjem okolnih postrojenja. Da se išta od toga dogodilo, černobilska katastrofa bila bi još puno gora, oko toga nema spora. No razmjeri su ipak bitni. Nije svejedno je li situacija mogla biti 10% gora ili milijun puta gora.

Da nije to tek umjetnička sloboda? Autor serije Craig Mazin, dosad najpoznatiji po filmovima iz serije "Mrak film" i "Mamurluk", kaže da nije. Na službenom podkastu (34. minuta) govori kako je to bio realan rizik, da bi kontakt "lave" s vodom učinio "u najmanju ruku Ukrajinu i Bjelorusiju nenastanjivom".

Ali otkud Mazinu te tvrdnje? Kopao sam i kopao, nigdje tih brojeva na Internetu. Najbliže što sam našao je bila izjava jednog sudionika likvidacije, Vasilija Nesterenka:

Naši su znanstvenici proučavali mogućnosti, i zaključili da bi eksplozija imala silu od 3 do 5 megatona. Minsk, koji je 350 km od Černobila, bi bio sravnjen, a Europa bi bila učinjena nenastanjivom.

Uf! Još crnija predviđanja. Cijela Europa bi ostala bez ljudi! No jesu li realistična? Daleko najmoćnije oružje koje je čovjek ikad stvorio, termonuklearna 50-megatonska Car-bomba, imala je, navodno, polumjer uništenja od 35 km. Znači, trebali bi povjerovati kako je najmanje deset puta slabija nenamjerna parna eksplozija deset puta razornija od termonuklearne eksplozije koja je eksplicitno dizajnirana i detonirana kako bi prouzročila najveću moguću štetu? Zvuči potpuno nevjerojatno. Da bi provjerili računicu, testirajmo je koristeći standardni servis Nukemap. Evo izračunatih dometa za tu čisto hipotetsku pet-megatonsku eksploziju sa središtem u černobilskoj nuklearnoj elektrani:

Crveni krug pokazuje granicu 20 psi, teškog oštećenja zgrada, dok drugi najveći (sivi) krug pokazuje granicu 1 psi, gdje se prozori mogu slomiti od udara eksplozije. Dakle, pet megatonska eksplozija ne bi značajno oštetila niti grad Černobil, a kamoli sravnila Minsk sa zemljom! Pogledajte gdje je Minsk:

Zaključak: izjava tog Nesterenka nije suvisla niti sama po sebi. Da stvari budu gore, on je po zanimanju fizičar. Zašto onda govori tako promašene tvrdnje? Koji su to znanstvenici zaključili, gdje je taj izračun? Na ta pitanja ne bi trebalo biti teško odgovoriti. Negdje u izvještajima i objavljenim radovima bi trebao biti bar neki trag, ali ga nema.

Situacija izgleda manje čudno kad pogledamo što je Nestarenko radio poslije Černobila. Osnovao je institut BELRAD koji se bavi nuklearnom sigurnosti, a primarna okupacija mu je bila prezentiranje černobilske nesreće opasnijom nego što se inače smatra među stručnjacima. To je kulminiralo izdavanjem knjige Černobil: Posljedice katastrofe na ljude i okoliš, u kojoj se tvrdi kako je već do 2004. gotovo milijun ljudi prerano umrlo zbog posljedica radijacije. Taj broj je radikalno veći od svih drugih procjena (npr. UN-ovih 10 ili čak ekstremnih Greenpeace-ovih 200 tisuća ukupno). O knjizi je u akademskoj literaturi objavljeno pet recenzija, od kojih su četiri bile negativne.

Nesterenko (sasvim desno) prosvjeduje protiv Svjetske zdravstvene organizacije. Foto: Yann

Stoga se čini da Nestarenkove tvrdnje ne bi trebalo uzeti zdravo za gotovo, i da bi čovjek mogao imati interesa da pretjeruje. No, tko zna? Možda je Mazin imao neki drugi, pouzdaniji izvor za svoju seriju. Srećom po nas, na to pitanje je osobno odgovorio na Redditu:

Uzeo sam taj broj iz svjedočenja bivšeg sovjetskog fizičara po imenu Nestorenko, i zapravo sam malo smanjio njegovu procjenu kako bi pogriješio na stranu opreznosti.

Aha, otud su se stvorili ti brojevi: uzeo je izjavu Nestorenka i smanjio sve za jednu megatonu (kao da to išta bitno mijenja na stvari). "Sravnjen Minsk" je smanjio na "dio Minska", "Europa bi postala nenastanjiva" je pretvorio u "Bjelorusija i Ukrajina bi postali nenastanjivi". Očito se i njemu učinilo pretjerano. Ali nije imao orijentir koliko smanjiti brojeve. Vjerojatno nije htio previše, jer bi izgubio na dramatičnosti. U istom komentaru nastavlja:

Pokušao sam dobiti izračun od fizičara, ali mi je rečeno "Nema dovoljno informacija". Tako da sam ostao s tim brojem kao najboljom dostupnom informacijom.

Drugim riječima: Ako ne možeš dobiti pouzdanu računicu iz prve, tko god ispali najluđi broj — on je u pravu. Njihova priča se najlakše može prodati.

Da, logično je da bi bilo teško izračunati jačinu eksplozije kad su točni ulazni podaci nepoznati. No to ne znači da se ne može dobiti provjera gornjih granica fizikalne mogućnosti parne eksplozije. Različiti izračuni fizičara koji su se pojavili nakon te epizode na Internetu (1, 2) govore kako je teorijski maksimum energije koja se mogla osloboditi u idealno paklenim uvjetima premašen za jedno četiri reda veličine. Možda ipak nije tako teško dobiti mišljenje fizičara.

Sjetite se: ovo je visoka HBO produkcija, s budžetom od tko zna koliko milijuna dolara. Visoko profesionalna u skoro svim aspektima produkcije, osim za istraživanje što se stvarno dogodilo u Černobilu.

Uvjerljivo pakiranje

I nije to jedina stvar koja smrdi u seriji. Krcata je spekulacijama, urbanim legendama, dramatičnim interpretacijama, i čistim izmišljotinama. Ljudi prikazani na ekranu nisu toliko pogibali, rane se nisu tako pojavljivale, helikopteri nisu tako padali kao što se čini u seriji. Koliko sam vidio, gdjegod prikaz u seriji odudara od dostupnih dokaza, uvijek je na to stranu veće dramatičnosti.

Možda se pitate zašto je to toliko važno. Neka eksplozija u seriji možda nije mogla biti megatonska, možda je mogla biti kilotonska. Koga briga? To je ipak samo serija, nije znanstveni rad ili sudska presuda. Serije su fikcija, konstruirane priče koje pričamo da nas zabave, uzbude, ustraše, usreće.

Problem je što serija izgleda uvjerljivo, i što se autori ponašaju kao da iznose činjenice. Problem je što im ljudi vjeruju. Puno više ljudi će gledati tu seriju nego što je ikad pročitalo ikakvo pažljivo izvješće stručnjaka. Vjeruje onom što je prikazano više nego što vjeruju znanstvenim institucijama. Misle kako možemo znati što je istina a što ne samo na temelju subjektivnog dojma. Naravno, velika većina ljudi će napraviti samo to: pogledati seriju, pokupiti najemotivnije dojmove i najfascinantnije tvrdnje uzeti zdravo za gotovo. Možda se neće niti sjećati detalja, ali imat će formirane stavove. Ova slika koju serija ostavlja, u kojoj je Istočna Europa bila na rubu neviđenog uništenja, važna je kad u budućnosti kao građani budemo morali donositi odluke oko toga što je koliko opasno. Važno je znati je li na kocki bilo selo, grad, pokrajina, zemlja ili cijeli kontinent.

Neki će reći kako je problem u gledateljima. Ali nekritičko gledanje nije lijenost, nego razumno ponašanje. Gledanje ove serije će vam uzeti jedno pet sati, i zabavno je. Probijanje kroz šumu njenih poluinformacija i neistina uzet će vam dane (govorim to iz vlastitog iskustva), i nije toliko zabavno. Što je serija bolje napravljena, to je uvjerljivija i više joj želimo vjerovati. Paradoksalno, što je bolje napravljena, to je pogubnija po istinu.

Vrijednost ove miniserije je u vještom pričanju priče, pune klasičnih tropa. Autori serije se trude da budu vjerni stvarnoj atmosferi tog doba i nekim događajima, ali isto tako nemaju puno obzira prema istini kad ona stane na put dobroj priči. Ako je niste gledali, ne dajte da vas od toga odvratim. Definitivno se isplati! Samo se nemojte toliko uživjeti u nju da mislite kako vas ne laže.

Tweet